Spasovdan spada u pokretne praznike, odnosno uvek se obeležava u četvrtak, 40 dana posle Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, pa se datum svake godine pomera. Jedna je od najznačajnijih slava kroz istoriju Srbije, najveći istorijsko-pravni dokument srpske srednjovekovne države, čuveni Dušanov zakonik objavljen je na Spasovdan 1349. godine, a dopunjen takođe na Spasovdan pet godina kasnije.
Kada je 1403. godine Stefan Lazarević ustoličio Beograd kao prestonicu, Spasovdan je postao krsna slava našeg grada, u čast obnove i napretka. Ova slava izabrana je jer ukazuje na uzdizanje – vaznesenje Grada iz pepela. Predstavlja nadu i veru u budućnost i izraz snage naroda. Današnju formu slavskog obreda uspostavio je 1862. godine itropolit beogradski Mihailo Jovanović, tada i poglavar Crkve Kneževine Srbije, na čiji pregled je i sagrađane Vaznesenjska crkva. Ova crkva sačuvala je originalni barjak Uprave grada.