Prvi Beograđanin naziv je za fosile čovečije lobanje Homo primageniusa pronađene 1892. godine u Beogradu. Ostaci pripadaju srednjem kamenom dobu i sa ostalim pronalascima doprineli su stvaranju slike života neandertalaca na našem prostoru.
Ali kakve veze ima pivo sa ovim pronalaskom?
Naime, ovom pronalasku prethodio je dolazak Čeha Ignjata Bajlonija u Beograd 1855. godine. Bajloni je došao sa porodicom na poziv svoje sestre i zeta, koji su već živeli u Srbiji. On je planirao odlazak u Ameriku, ali istoričari beleže da se predomislio nakon što mu je zet napisao Dolazi, nema bolje Amerike od Srbije.
Tri godine nakon dolaska u Beograd, 1858. godine, Bajloni je otvorio kafanu, koja je među građanima bila poznata i kao pivnica. Nazvana je Bajlonijeva kafana. Ignjatov sin, Jakov Bjaloni, izučavao je bačvarski (pintarski) zanat. Iskoristivši svoje iskustvo u radu sa pivskim bačvama, procenio je da će pivarstvo biti profitabilan posao.
Početak Bajlonijeve pivare
Porodica Bajloni ozbiljnije počinje da se bavi proizvodnjom piva 1880. godine kada su otkupili malu ručnu pivaru. Na njenom mestu, sagrađena je veća proizvodnja koja je opremljena, za to vreme, veoma modernim mašinama. Postavljeni su uređaji u kojima se pivo kuvalo na pari, prošireni su podrumi, a pivo se hladilo u betonskim cisternama. Ova pivara je među prvim mestima u gradu gde se koristila električna energija, a uvedena je mehanička obrada umesto ručnog prevrtanja ječma.
1892. godine počinje izgradnja nove Bajlonijeve pivare na prostoru Skadarske i Cetinjske ulice. Tada dolazi do ukrštanja sa velikim istorijskim otkrićem.
Prilikom radova i iskopavanja temelja za novu zgradu pronađena je čuvena lobanja neandertalca. Fosili su pronađeni na dubini od dva i po metra. Pored toga, pronađeno je oko deset zuba izumrlih slonova mamuta. Tim otkrićem bavio se porfesor doktor Đorđe Jovanović, koji je godinama utvrđivao istinu o beogradskom neandertalcu.
Ovde se putevi fosila i piva razilaze, ali će na kraju dočekati istu sudbinu.
Prvi Beograđanin, iako vredan aerheološki pronalazk, nije sačuvan. Nakon Prvog svetskog rata fosilu se gubi svaki trag. Postoje indicije da su ostaci za vreme rata zakopani u bunar, a lokacija je izgubljena. Međutim, drugi istoričari kažu da su fosili predati Slovencima na analzu i da nikada nisu vraćeni.
Bajlonijeva pivara radila je odlično i za kvalitet svojih proizvoda dobila razna priznanja, čak i na svetskim izložbama. Do početka 20. veka ova pivara je toliko povećala proizvodnju, tako da je godišnje proizvodila oko 28 hiljana svetlog piva Prvenac i Plzen, kao i tamnog piva Prvenac i Salvator. U fabrici je radilo oko 50 stalnih radnika i to samo muškaraca.
Kao i za veliki broj drugih proizvodnja, ratovi su poremetili rad ove fabrike. Tokom balkanskih ratova proizvodnja se znatno smanjila, a za vreme Prvog svetskog rata rad je bio potpuno obustavljen.
U periodu između dva svetska rata pokušano je da se obnovi proizvodnja. Proizvodili su se: svetla piva Prvenac i Eksport, Uskršnje crno pivo, Imperijal karamel pivo, Staut crno pivo spremljeno na engleski način i specijalno crno pivo. Međutim, pivara nije uspela da se oporavi i posluje kao pre ratova.
Po završetku Drugog svetskog rata pivara je nacionalizovana pod nazivom Beograd. 1963. godine nastaje BIP – Beogradska industrija piva i bezalkoholnih pića. Formirana je od pivara Beograd i 7. juli, kao i preduzeća Bezalko. Do kraja 1989. godine stara Bajlonijeva pivara posluje pod nazivom BIP OOUR Fabrika piva Skadarlija. U sklopu pivarskog kompleksa izgrađen je i jedan od prvih tržnih cenara u Beogradu.
2006. godine BIP je pivaru prodao firmi Star immobiliare DOO. Pored pivare prodate su i pivnice Velika Skadarlija, Bajloni, Aleksandar i poslovno-tržni cenar Skadarlija. Već naredne godine kompleks je preprodat.
Kako novi vlasnici nisu nastavili da se bave ovom delatnošću, jedna od najstarijih proizvodnja piva u Beogradu ugašena je nakon 156 godina.
Pročitajte i: KO JE OSNOVAO KARTEL U BEOGRADU JOŠ 1934. GODINE?
POGLEDAJ JOŠ: BEOGRADSKE PRIČE