Da li ste do sada čuli za Miru Trailović? Znate li da je ona bila jedan od osnivača, a potom i dugogodišnji upravnik poznatog pozorišta u Beogradu – Ateljea 212?
Mira je rođena 22. januara 1924. godine u Kraljevu kao ćerka Andreja Milićevića koji je preveo više od 36 dela francuskih klasika i Radmile Simić, profesorke francuskog jezika. Milan Simić, upravnik Narodnog pozorišta, bio je njen deda.
U Beogradu je pohađala Drugu žensku gimnaziju, kao i srednju muzičku i glumačku školu. Od 1944. godine radila je kao spikerka i urednica Dramskog programa Radio Beograda. Svojim glasom osvojila je sve slušaoce. Ovde je upoznala i svog budućeg supruga, Dragoljuba Gucu Trailovića, tadašnjeg spikera, a kasnijeg dopisnik Politike iz Pariza.
Kako su je privlačili televizija, drama, režija i pozorište, 1950. godine završava Visoku filmsku školu, a prvi debi imala je dve godine pre diplomiranja. Režiju je diplomirala 1956. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a nešto kasnije je na istom fakultetu bila profesor radio-režije duži niz godina. Iste godine, 12. novembra, njenom režijom Fausta, u sali sa 212 stolica u dvorani nekadašnje novinske kuće Borbe otvoreno je avangardno pozorište Atelje 212. Pod njenim vođstvom, Atelje je ubrzo postao pozorište poznato svuda u svetu, kao i prvo pozorište sa područja SFRJ-a koje je pozvano da gostuje u SAD-u posle Drugog svetskog rata. Godine 1968. pubilika ostaje bez teksta nakon izvođenja mjuzikla Kosa u njenoj režiji. Bilo je to prvo izvođenje ove postavke u Evropi posle američke praizvede ovog kultnog mjuzikla.
Zajedno sa Jovanom Ćirilovom, 1967. godine osnovala je Beogradski internacionalni teatarski festival – BITEF, koji je nastao u Ateljeu 212. Zahvaljujući njenom šarmu i talentu za ubeđivanje, na BITEF je dovodila imena kao što su: Semjuel Beket, Piter Bruk, Žan-Pol Sartr, Bob Vilson, Living teatar, Pina Bauš, La Mama, Grotovski i mnogi drugi..
Festival je osnovao svoje BITEFOVO odnosno Mirino pozorište – BITEF teatar, koji od 20. BITEFA organizuje festival i vodi programsku politiku u duhu BITEFA. U nastavku pročitajte deo teksta Mire Traiović sa otvaranja BITEF-a.
,,Umetnost počinje tamo gde se slože neke tajanstvene i nepoznate sile unutar čoveka i epohe. Srećna sam što će Beograd imati još jedno mesto gde će umetnici i gledaoci pokušavati da tu tajnu, ljudskog postojanja, katkada dotaknu.“
Mira je skromno govorila da ne mari za nagrade, iako joj laskaju, a toliko ih je dobila. Za života je odlikovana najvišim odlikovanjima Francuske, kako je deo svog života provela u ovoj zemlji u Parizu u Teatru nacija. Pored ovoga, dobitnik je i sledećih nagrada: Oktobarska nagrada, ,,Joakim Vujić“, Sedmojulska, Oskar popularnosti, priznanje Udruženja američkih pozorišnih umetnika, ambasade Nemačke za doprinos na polju kulture, bugarskog i čehoslovačkog društva, nagrada koju joj je uručio predsednik Italije Đuzepe Saragat…
MIra je umrla 7. avgusta 1989. godine, samo nekoliko meseci nakon što je dobila svoje pozorište. Sahranjena je na Novom groblju, po svojoj želji uz prisustvo najuže porodice i najbližih prijatelja, Ubrzo je dobila i svoj skver, Skver Mire Trailović, prostor ispred BITEF teatra. Takođe, Velika scena Ateljea 212 od 2014. godine nosi njeno ime.
M – I – R – A
Jednom prilikom novinari su je upitali da se predstavi, a ona je svoje ime izrecitovala kroz sledeću pesmicu:
M – kao marljiva,
I – kao iracionalna,
R – kao radosna,
A – kao ako, baš me briga
Izvor: Wikipedia, Teatar Bitef